Uloga Atlantskog Ninja u nestalnom monsunu u Indiji

Raghu Murtugudde piše: Istraživači IITM Pune su pokazali da je sistem predviđanja IMD-a nedovoljan u predviđanju atlantskog Ninja i, prema tome, njegovog uticaja na indijski monsun. Monsun 2021 je jasan primer ove propuštene veze.

Dečak pliva u ulici preplavljenoj vodom tokom monsunskih kiša u Kalkuti (AP)

Prošlog meseca, farmeri iz Madja Pradeša zapretili su da će tužiti IMD zbog netačne prognoze monsuna ove godine. U parlamentu je takođe postavljeno pitanje da li je zagrevanje Arktika dovelo do nestalnog monsuna ove godine.

Početak monsuna 2021. počeo je 3. juna, skoro na vreme, ali je kasnije u Kerali, Gudžaratu, Džamuu i Kašmiru, na severoistoku i u Odiši zabeležen deficit padavina do 30 odsto. Ostatak zemlje je jedva normalan sa deficitom manjim od 20 procenata.

U Pacifiku se ne pravi El Ninjo. Umesto toga, većina modela predviđa povratak La Ninje za kasnije ove godine. S obzirom da je 2020. takođe bila godina La Ninje, očekivalo bi se da monsun 2021. bude iznad normale. Arktik može uticati na padavine u kasnoj sezoni, a u septembru je kiša malo iznad normalne širom Indije. Ali šta može da objasni dosadašnje deficite ove sezone?

To je El Ninjoov mali rođak u Atlantiku, poznat kao Atlantski Ninjo, ili Atlantski zonski režim. Svakih nekoliko godina, od juna do avgusta, dolazi do zagrevanja u istočnom ekvatorijalnom Atlantiku, koji ne dobija toliko pažnje kao njegov veliki brat El Ninjo. 2021. godine pojavio se Atlantic Ninjo. Temperature površine mora u istočnom Atlantiku su ovog leta ostale više od stepena više od normalne.

Njegov uticaj na monsun poznat je od 2014. godine kada je studija koju je vodio INCOIS pokazala da je broj sistema niskog pritiska u velikoj meri smanjen atlantskim ninjoom, što dovodi do deficita monsuna. Istraživači IITM Pune su pokazali da je sistem predviđanja IMD-a nedovoljan u predviđanju atlantskog Ninja i, prema tome, njegovog uticaja na indijski monsun. Monsun 2021 je jasan primer ove propuštene veze.

Ove godine je zabeležen znatno manji broj sistema niskog pritiska, koji doprinose i do 60 procenata ukupne sezonske padavine u glavnoj monsunskoj zoni.

Predviđanja monsuna su ogroman izazov, posebno kada je u pitanju prostorna distribucija i migracija monsunskog korita ka severu.

Modeli prognoza imaju tendenciju da se u velikoj meri oslanjaju na El Ninjo za predviđanja monsuna. Ali samo oko 50 odsto sušnih godina objašnjava El Ninjo. Kako se monsuni mogu predvideti tokom godina bez El Ninja? Jasno je da je Atlantic Nino značajan igrač u evoluciji monsuna i modeli i prognostičari moraju obratiti pažnju na ovu atlantsku telekonekciju.

Sistemi niskog pritiska ili LPS potiču u severnom Bengalskom zalivu i imaju tri-10 puta više u toku aktivnog perioda monsuna.

Atlantski i Indijski okean nisu direktno povezani u tropima preko okeana. Atlantski ninjo utiče na monsun tako što proizvodi atmosferske talase, koji se šire u Indijski okean. Ovi talasi utiču na temperaturu vazduha iznad Indijskog okeana i utiču na termalni kontrast kopno-okean, kao i na LPS. Najveći deficiti padavina iz Atlantskog Ninja obično se javljaju iznad zapadnih Gata i glavne monsunske zone. Obrasci deficita su znak uticaja atlantskog Ninja.

Sve u svemu, veština predviđanja monsuna je porasla u IMD-u, ali čak i tačnost od 70 odsto znači da će prognoze biti pogrešne u 30 odsto vremena.

Mnogi Atlantski Ninjo se javljaju tokom godina koje nisu El Ninjo i to nudi priliku za povećanje veština predviđanja na osnovu tačnog predviđanja Atlantskog Ninja. Indijski naučnici iz INCOIS-a su tvrdili da je atlantski ninjo u stvari predvidljiv do tri meseca unapred.

Nadamo se da će sledeća verzija sistema predviđanja moći da uhvati ovu predvidljivost.

Nijedna prognoza nikada neće biti 100 posto tačna. Poljoprivrednici su toga svesni i nastaviće da se nose sa rizicima svake sezone useva. Klimatski naučnici su takođe svesni izazova predviđanja monsuna i nastaviće da pokušavaju da poboljšaju prognoze monsuna.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 29. septembra 2021. pod naslovom „Efekat Atlantskog Ninja“. Pisac je profesor, CMNS-Atmospheric & Oceanic Science, Univerzitet Merilend