Avganistanac ili Indijac? Duga bitka za identitet

Divya Goyal piše: Čak i dok avganistanski Sikhi pronalaze nove domove u novim zemljama – i kada se posmatraju kroz prizmu njihove religije i veza sa Indijom – njihova odeća, jezik, hrana i kultura imaju poseban avganistanski identitet.

Koreni sikizma u Avganistanu datiraju iz 16. veka. (Foto: Pritpal Singh)

Dok poslednje grupe avganistanskih Sika i Indusa stižu u Indiju iz nacije pod opsadom Talibana – držeći se sećanja na lepe dane dok su se pripremali za život izbeglice u novoj zemlji – mnogi su tvrdili da smo „mi smo Avganistanci“, a ne 'Indijanci' ili 'Hindustanci' kako se percipira.

Realnost je da je, kao iu slučaju većine zajednica, istorija međusobno povezana. Koreni sikizma u Avganistanu datiraju iz 16. veka, kada je Guru Nanak posetio zemlju kako bi širio poruku mira, bratstva i tolerancije. Prema njegovoj istoriji putovanja zabeleženoj u najranijim Janamsakhijima, tokom svog četvrtog udaasija (putovanja) između 1519-1521, Guru Nanak je posetio današnji Kabul, Kandahar, Džalalabad i Sultanpur sa Bhai Mardanom.

Ubrzo su sledbenici Gurua Nanaka porasli u ovim krajevima i mnogi sledbenici Sika iz Kabula počeli su da posećuju Pendžab da odaju poštovanje sikh guruima. Kasnije je sedmi sikh Guru Har Rai takođe odigrao ključnu ulogu u slanju sikh misionara u Kabul i u gradu je uspostavljen dharamsaal (gurdwara).



Avganistanski siki i hindusi se i dalje nadaju da će sunce ponovo izaći. (Foto: Pritpal Singh)

Nekoliko dokumenata beleži uspešnu trgovinu Hindusa i Sika u avganistanskom društvu, ali je danas 99 odsto njih napustilo zemlju. Avganistan sada odbija da ih prizna kao svoje urođenike, ali su dali doprinos svojoj domovini uprkos turbulentnom putu. Može li Avganistanac biti Hindus ili Sikh? Istorija kaže DA, primećuje istoričar Inderdžit Sing u svojoj knjizi Avganistanski siki i hindusi: Hiljadu godina istorije.

Procenjuje se da je od jedan do dva lakha sedamdesetih godina prošlog veka, broj Hindusa i Sika u Avganistanu opadao od 1992. godine, nakon sovjetskog rata kada je pala vlada i kada su mudžahedinski pobunjenici zauzeli Kabul. Između 1992. i 2001. godine, zajednice su bile suočene sa progonom od strane i mudžahedina, a potom i talibana, a mnogi članovi su se sklonili u Kanadu, Austriju, SAD i UK.

Mnogi od tih starih strahova nedavno su oživljeni kada je u bombaškom napadu samoubica ubijeno najmanje 18 Hindusa i Sika u julu 2018, uključujući Avtara Singha Kalsu koji se tada kandidovao za parlamentarne izbore. On je bio otac aktuelnog avganistanskog poslanika Narendre Sing Kalse koji je stigao u Indiju prošle nedelje.

Prošle godine, 25. marta, kada je teroristički napad napadača Islamske države ubio 25 Sika u Gurdwara Har Rai Sahib u Kabulu, sikh-hindu stanovništvo u Avganistanu iznosilo je 650, a oko 400 se ubrzo nakon toga preselilo u Indiju. Kako su talibanske snage preuzele vlast, ostalo ih je samo 280.

Ali čak i dok pronalaze nove domove u novim zemljama – i na njih se gleda kroz prizmu njihove religije i veza sa Indijom – njihova odeća, jezik, hrana i kultura imaju jasan avganistanski identitet. Sikhi iz regiona mogu se široko podeliti u tri kategorije: Paštunski Siki, koji potiču iz provincija kao što su Khost i Paktija i govore paštu i dari; Sikhi iz Kabula, Nangarhara, Gaznija, Kundoza, Lagmana i Logara, koji govore hindko dijalektom Pandžabija; i Sikhi koji govore siraiki dijalektom iz Kandahara, Urugzan.

Ali pošto se dari (persijski) i paštu govore širom Avganistana, većina članova zajednice poznaje bar jedan od ovih jezika. Hindi je ušao u njihove živote kroz bolivudske filmove 1980-ih i 1990-ih, a mnogi sada razumeju jezik, mada ne mogu svi da ga govore kako se veruje. Neki avganistanski Sikhi mogu da čitaju pismo Gurmukhi Pandžabi, ali imaju jak avganistanski jezik. Način na koji umotavaju svoje turbane takođe se razlikuje od indijskih Sika, a njihova hrana, sa delicijama kao što su Ashak i Mantu, ima više zajedničkog sa drugim avganistanskim zajednicama nego sa kuhinjom Pendžaba. Attan Mili, avganistanski ples na dari i paštu pesama, koji se obično izvodi na venčanjima i drugim proslavama, takođe je deo njihove kulture.

Gurdvara Har Rai Sahib u Kabulu koji je uništen u napadu 25. marta. (Izvor: Pritpal Singh)

Da, mi smo Sikhi, ali ne Hindustani. Mi smo Avganistanci, kaže Pritpal Sing, 43, stanovnik Londona koji se vratio u Avganistan 2012. da bi snimio dokumentarac u gradu Dželalabadu, koji je živeo u njegovom ocu. Kada se njegova porodica preselila u Veliku Britaniju početkom 90-ih, njegov otac je sa sobom doneo dve stvari: svoju „Taskaru“ (avganistansku nacionalnu ličnu kartu) i potvrdu o služenju vojnog roka.

Očeva prodavnica lekova je uništena u napadu 1992. Morali smo da prodamo kuću, napustimo poljoprivredna zemljišta i pobegnemo... Vidim da se opet dešavaju iste stvari. Sada se plašim da moja deca, koja su odrasla u Londonu, nikada neće moći da posete Avganistan, kaže Sing. Verovatno mi nikada neće poverovati kada ću reći da sam videla svoju majku i druge žene kako se neustrašivo kreću u Avganistanu bez burki.

Pritpal se seća tih slavnih dana svojih tinejdžerskih godina u Kabulu — branje grožđa sa vinove loze sa svojim rođacima u svojoj kući u Karte Parwanu, izvođenje sewa i uživanje u langaru u lokalnoj gurdvari, putovanja do jezera Karga i brda Pagman u vozilu svog oca svakog petka i gledajući bolivudske filmove u lokalnom pozorištu 'Bahaaristaan'.

Ništa ne može da uzme tog Avganistana iz nas, gde god da se krećemo. Tokom mog svadbenog prijema u Londonu 2005. svi smo plesali na dari i paštu pesama, kaže on.

Avganistanski siki i hindusi se i dalje nadaju ponovnom izlasku sunca i povratku kući. Khuda kunad dar Afghanistan aman biaya (Neka Bog donese mir u Avganistan).