Rešavanje klimatskih promena zahteva odbacivanje uobičajenog pristupa

Moramo dekarbonizirati, restaurirati i konzervirati. Ovaj komplikovan, ali direktan put može pomoći u rešavanju klimatske krize.

klimatske promene globalno zagrevanjeTokom nedavnih debata, geoinženjering i rešenja zasnovana na prirodi pojavili su se kao potencijalne opcije za ublažavanje globalnih uticaja klimatskih promena i postizanje temperaturnih ciljeva. (Ekspresna fotografija)

Napisao Tarun

Na putu do klimatske konferencije UN u Glazgovu (26. CoP), predlažu se brojne intervencije kako bi se zaustavilo ili usporilo globalno zagrevanje. Predlažu se veštačka rešenja poput geoinženjeringa do rešenja zasnovanih na prirodi kako bi se izdvojio višak ugljen-dioksida u atmosferi kako bi se ograničilo zagrevanje.

Specijalni izveštaj Međuvladinog panela za klimatske promene (IPCC) naglašava opasan uticaj globalnog zagrevanja od 1,5 °C iznad predindustrijskog nivoa na prirodne i društvene sisteme i poziva na jačanje globalnog odgovora na pretnju klimatskih promena. Ciljna temperatura za izveštaj je veoma ambiciozna. Da bi se to postiglo, ne bi bilo potrebno samo ograničavanje naših emisija gasova staklene bašte, već i uklanjanje gasova staklene bašte iz atmosfere.

Tokom nedavnih debata, geoinženjering i rešenja zasnovana na prirodi pojavili su se kao potencijalne opcije za ublažavanje globalnih uticaja klimatskih promena i postizanje temperaturnih ciljeva. Hajde da ukratko razumemo ova rešenja. Geoinženjerska rešenja su krovni izraz za ljudske intervencije u cilju promene klimatskih sistema.

IPCC govori o dva glavna pristupa geoinženjeringa za uklanjanje prekomernih gasova staklene bašte u atmosferi. Prvi pristup je uklanjanje ugljen-dioksida i upravljanje sunčevim zračenjem. Prvi pristup uklanjanju ugljen-dioksida fokusira se na uklanjanje gasova staklene bašte iz atmosfere i njihovo zaključavanje. Jedan od načina da se to uradi je kroz tehnologije hvatanja i skladištenja ugljenika (CCS). CCS ima značajnu podršku Međunarodne agencije za energiju i IPCC; međutim, još uvek visi u neizvesnosti zbog visokih početnih troškova za postavljanje takvih postrojenja.

Drugi pristup o kojem IPCC govori je modifikacija sunčevog zračenja. Ovaj proces ne utiče na atmosferske gasove staklene bašte, ali ima za cilj da reflektuje sunčevo zračenje koje dolazi na zemlju. Nauka o metodi je, međutim, uglavnom zasnovana na modelima, a uticaji odbijanja sunčevog zračenja mogu biti nepredvidivi.

Dodatno, zbog toplotne inercije klimatskog sistema, uklanjanje modifikacije zračenja moglo bi dovesti do eskalacije temperature veoma brzo, dajući znatno manje vremena za prilagođavanje. Još jedan neželjeni efekat procesa modifikacije zračenja može biti prirodna vegetacija. Pošto je sunčevo zračenje odgovorno za fotosintezu, iznenadno maskiranje sunčevog zračenja može značajno uticati na proces. Iako ova pitanja ostaju bez odgovora, budućnost ovih tehnologija ostaje neizvesna.

Druga su rešenja zasnovana na prirodi. Rešenje zasnovano na prirodi je krovni termin koji se koristi za nekoliko rešenja kao što su zelena infrastruktura, prirodna infrastruktura, ekološki inženjering, ublažavanje posledica na osnovu ekosistema, prilagođavanje zasnovano na ekosistemu i smanjenje rizika od katastrofa zasnovano na ekosistemu.

Rešenja zasnovana na prirodi bila su centar privlačnosti tokom nekoliko međunarodnih pregovora i prvenstveno su prepoznata kao pogodno sredstvo u ovom ratu protiv klimatskih promena. Prirodni sistemi su odigrali ključnu ulogu u izdvajanju viška ugljen-dioksida u atmosferi jednostavnim, ali čudesnim procesom koji se naziva fotosinteza. Ovi sistemi takođe imaju bogate rezerve biomase uskladištene u šumskom zemljištu i šumskom tlu.

Potencijal prirodnih sistema kao efikasnog rešenja za izdvajanje ugljen-dioksida doveo je do nekoliko napora da se povećaju rešenja zasnovana na prirodi za ublažavanje klimatskih promena. Ovi sve veći napori, međutim, moraju uzeti u obzir činjenicu da su ova rešenja efikasna samo kada se primenjuju uz zaštitu već postojeće šume. Pored toga, ne smemo trčati slepo nakon sadnje drveća; umesto toga, moramo da potkrepimo razum naukom. Drveće treba saditi tamo gde mu je mesto, i to sa autohtonim vrstama, a uz konsultacije sa lokalnim zajednicama.

Sličnu zabrinutost je takođe izazvao nedavni izveštaj o saradnji IPBES-a i IPCC-a. Prvi izveštaj o saradnji između dva vladina tela istakao je da su rešenja zasnovana na prirodi efikasna samo kada su fokusirana na dugoročnu klimatsku otpornost sistema, a ne usko fokusirana na kratkoročno ublažavanje klimatskih promena.

Oba rešenja, čak i da su funkcionisala, neće rešiti problem klimatskih promena. Stoga, moramo obeshrabriti naš uobičajeni pristup. Klimatske promene nisu samostalan problem. To je samo jedan deo panoramskog točka, ono što sledi je ogromna ekološka kriza. Umesto da samo popravimo samo jedan deo točka, moramo pogledati rešenja za holistički popravku točka.

Bez sumnje, problem nije jednostavan. Potrebna nam je ogromna promena političkog i ekonomskog sistema da bismo ovo prevazišli. Moramo da dekarboniziramo, restauriramo i konzerviramo — ovaj komplikovan, ali jednostavan put može nam pomoći da rešimo krizu. Osim toga, neće nas utešiti pomisao da će nam neko negde pomoći da prebrodimo ovu krizu kako bi pomogao u borbi protiv naše anksioznosti. Umesto toga, moramo da tražimo načine da doprinesemo rešavanju ove krize. To nije bilo kakav problem. Sve je na kocki za nas i buduće generacije. Nema brzih rešenja.

Pisac je istraživač u ICRIER-u