Pre 75 godina, parlament je oblikovao i uverio naciju u nemiru

Menaka Guruswamy piše: Takođe je funkcionisala kao Ustavotvorna skupština, stvarajući Ustav koji traje. Da li bi današnji parlament, koji funkcioniše samo delić svog radnog vremena, mogao to da uradi?

Bilo je neobjašnjivo retko da je parlament sazvan u eri pandemije koja se proteže od marta 2020. do danas. (Ilustracija: C R Sasikumar)

Ova 75. godina nezavisnosti Indije izgleda kao što je možda izgledala njena prva godina slobode. Kako 2021. može podsetiti ovog pisca na to kako su istoričari opisali 1947? Jednostavno, ovo vreme pandemije je najveća pojedinačna egzistencijalna pretnja koju smo doživeli kao nacija baš kao i ono vreme podele kada je osnovana naša ustavna republika. Era pandemije definisana gubicima velikih razmera, nedostatkom adekvatne državne infrastrukture i dubokom ekonomskom neizvesnošću — na prvi pogled — podseća na godine podele. Ipak, postojala je jedna dramatična institucionalna razlika koja nam je nedvojbeno omogućila da prebrodimo egzistencijalnu pretnju koju je podela predstavljala kao prethodnica nezavisnosti — to je bilo funkcionisanje parlamenta ili zakonodavnog tela. Međutim, u eri pandemije 2020. pa nadalje, parlament, ili glas i volja naroda, je haotičan iznutra kao i ulice izvan njega.

Dana 14. avgusta 1947, u ponoć, Džavaharlal Nehru obraćajući se indijskom zakonodavnom telu sa dvostrukom svrhom, koje je bilo i parlament i konstitutivna skupština spojeni u jedno, najavio je našu slobodu primetivši: Dok svet spava, Indija je budna za svoju slobodu. Ta ista institucija u svom savremenom obliku, Narodna kuća ili Lok Sabha, odložena je ranije ove nedelje.

Bilo je neobjašnjivo retko da je parlament sazvan u eri pandemije koja se proteže od marta 2020. do danas. Parlament je 2020. zasedao 33 dana. Prema Zakonodavnom istraživanju PRS-a (PRS), na sednici monsuna 2021. godine, Lok Sabha je trebalo da radi šest sati dnevno tokom 19 dana. Umesto toga, trajao je ukupno 21 sat ili 21 odsto od onoga što je zamišljeno. Uporedite ovo sa brazilskim parlamentom, koji je korišćenjem aplikacije pod nazivom Infoleg funkcionisao po većim stopama nego u vremenima pre pandemije, sa izuzetno visokim stopama glasanja. Kontrastni pristup bio je Kongres Sjedinjenih Država koji se fizički sastajao 113 dana 2020. godine. U godini ranije sastajali su se 130 dana.



Ali nije samo pandemija izazvala ovo strašno slabo funkcionisanje. U proteklih 10 godina, Rajya Sabha je funkcionisala manje od 25 odsto svog predviđenog vremena. Prema PRS-u, nijedan od 15 predloga zakona koji su predstavljeni na ovom monsunskom zasedanju 2021. nije upućen skupštinskom odboru. U ovoj aktuelnoj Lok Sabhi, počevši od 2019. godine, samo 12 odsto predloženih zakona upućeno je odboru. Nasuprot tome, 16. Lok Sabha (2014-2019) imao je 27 odsto, a 15. Lok Sabha (2009-2014) je imao 71 odsto predloga zakona upućenih stalnim komisijama, gde je o njima moglo da se raspravlja, o kojima se raspravljalo usred svedočenja stručnjaka. Što je još važnije, sve manje i manje nacrta ključnih zakona se raspravlja u političkim krugovima pre nego što postanu zakon.

Što je još više zapanjujuće, u ovoj Lok Sabhi, devet minuta je potrošeno na diskusiju i usvajanje dopunskog budžeta koji je uključivao 15.750 miliona rupija za hitne slučajeve Covid-19 i paket za spremnost zdravstvenog sistema. Ovo je funkcionisanje zakonodavnog tela — sve se manje saziva i debata je malo. Što je još gore, donosi se više zakona koji zaobilaze samo telo. Ostaviću štampi i političarima da utvrde ko je kriv za stalni pad parlamenta, koji je kulminirao u ovoj 75. godini naše slobode. Kao pravnik i student našeg Ustava, kontrast današnjeg zakonodavstva sa našim osnivačem koji nam je dao naš Ustav ne može biti oštriji.

Nezavisnost Indije od Britanaca je uvek trebalo da bude preteča stvarne slobode koja će uslediti, usvajanja ustava koji će obezbediti jednakost, nediskriminaciju i osnovne slobode. Izrada indijskog ustava počela je u decembru 1946, kada se prvi put sastala Ustavotvorna skupština, sedam meseci pre nezavisnosti u avgustu 1947.

Ustav je sačinjen između 1946. i 1949. godine i usvojen 26. januara 1950. Ono što ove godine našeg ustavnog osnivanja čini tako dramatičnim jeste to što je pozadina našeg osnivanja bila mučna kao i ovo doba pandemije. Podela se odvijala, milioni bi bili raseljeni, ubijeni ili nestali dok bi prelazili granice između dve nacionalne države. Ipak, kako se srce Delhija polako punilo izbeglicama, indijsko zakonodavno telo sa dvostrukom funkcijom je do jutra funkcionisalo kao parlament, a posle podne kao Ustavotvorna skupština. Ono što ga je razlikovalo od nacrta bilo kog drugog sabora u to vreme, bilo je njegovo marljivo prisustvo, komisija za svaku temu i energična debata. Zamislite da pišete promišljen Ustav dok se svet oko vas rastvara i iznova stvara, dok su izbeglice tekle u Puranu Ćilu koja je bila samo malo udaljena od parlamenta. Nasilje, raseljavanje, miris krvi, dima i straha bili su prisutni širom severne Indije, a svakako u Delhiju.

Prva Ustavotvorna skupština trebalo je da ima 296 članova, ali je njenoj prvoj sednici prisustvovalo samo 210 članova. Skupština se suočila sa bojkotom ostalih članova. U odgovoru na bojkot i da bi privukao ove članove nazad, predsednik Odbora za izradu Bhim Rao Ambedkar je rekao: Ovo je preveliko pitanje da bi se tretiralo kao pitanje zakonskih prava. To uopšte nije pravno pitanje. Treba ostaviti po strani sve pravne stvari i pokušati da dođu oni koji nisu spremni da dođu. Omogućimo im da dođu, to je moj apel.

Ovakav pristup zbližavanja i angažovanja sa onima koji su imali suprotna mišljenja i interesovanja bio je prisutan u široj javnosti. Klub konstitutivne skupštine osnivačke Kongresne stranke uključivao je mnoge članove izvan stranke. Ova šarolika ekipa članova iz čitavog političko-ideološkog spektra bila je u stanju da donese odluke, kako primećuje Upendra Baksi, koristeći mešavinu tehnika rešavanja problema, ubeđivanja, dogovaranja i politikantstva. Ovo je bilo u tandemu sa teškim tehničkim radom koji su obavili stručnjaci u različitim tematskim komitetima i političkom harizmom koju su koristili popularni lideri da daju kredibilitet vežbi.

Čak iu okviru komparativnog ustavotvornog učenja, funkcionisanje Ustavotvorne skupštine iz ere ove podele smatra se modelom izgradnje nacije u tandemu sa pisanjem retkog trajnog ustava za veliku i raznoliku nacionalnu državu. Dok danas gledam u naš parlament, primoran sam da pitam našu političku klasu – da li biste mogli da izradite takvu prirodu ustava koji i danas predstavlja našu slobodu? Da li smo demokratija ako naš parlament ne funkcioniše?

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 14. avgusta 2021. godine pod naslovom „Nama, ljudima, nedostaje naša kuća“. Guruswamy je viši advokat u Vrhovnom sudu Indije.