11 lekcija iz pandemije korona virusa

Kažu, nikada ne gubite krizu. Ne bismo ovo protraćili da počnemo da gradimo i usvajamo rešenja kako bismo ozbiljno ostali unutar planetarnih granica, kako u ličnom životu, tako iu javnim prostorima.

Medicinski zvaničnici pregledaju stanovnike Čandigarha.

COVID-19 je megapandemija, ako je ikada postojala. Nijedna druga epidemija, čak i ako je Svetska zdravstvena organizacija nazvala pandemijom, nije pogodila ljude u toliko zemalja kao što je ova. Ništa u mom životu (a sada imam 55 godina) nikada nije prouzrokovalo da se svet zatvori. Svaka zemlja koja je pokušala da sledi drugačiji put, kalibrisana ili na neki drugi način, otkrila je da je gašenje neizbežno. Uticaj je bio toliko brz i raširen da smo bili primorani da naučimo nove lekcije i ponovo otkrijemo vrednost nekih starih na našu veliku žalost. Evo 11 lekcija koje smo ponovo otkrili ili naučili. Lista ni u kom slučaju nije iscrpna, ali daje hranu za razmišljanje.

Izbijanje koronavirusa, zatvaranje Indije, Amit Deshmukh, područja koja nisu žarišta, vesti iz Maharaštre, vesti iz IndijeTraka u Maharaštri tokom zaključavanja. (reprezentativno)

Isključivanje radi: Ebola nije ubila milione kada se dogodila jer je zatvaranje pogođenog područja bilo brzo i potpuno. Ipak nismo naučili. Ovom prilikom smo doživeli odgovore svetskih lidera koji se kreću od odmerenih do potpuno idiotskih. Ovo je omogućilo da se virus proširi širom sveta i pretvori živahne gradove u gradove duhova. Ljudi su morali biti zatvoreni u svojim domovima, fabrike su morale biti zatvorene, a ekonomija je pretrpela ogroman udarac. U svakoj geografskoj oblasti jedini korak koji je konačno zaustavio širenje virusa bilo je gašenje. Oni koji su to uradili brzo, poput Bhilvara u Radžastanu, brzo su se oporavili. Zato je pošteno postaviti pitanja, zašto su nacije bile tako kavalirski u svom pristupu, zašto smo zaboravili šta smo naučili od ebole, SARS-a i MERS-a i šta će nam biti potrebno da ne bismo ponovo pravili iste greške.

šta čini čistu kuću, zdrave navike za održavanje čistoće kuće, čista kuća, čišćenje karantina, indijski ekspres, vesti o indijskom ekspresuVirus ili bez virusa, morate oprati ruke kada završite sa toaletom ili kada uđete u kuću nakon dugog dana napolju. (Izvor: Getty/Thinkstock)

Higijena pomaže: Ako je neka stara lekcija bila korisna tokom krize COVID-19, to je da higijena pomaže. Svi smo naučeni da peremo ruke svaki put kada smo bili na mestu koje bi moglo da ima klice koje izazivaju bolesti, kada se vraćamo kući spolja i s vremena na vreme za dobru meru. Ipak, ako je uzlazni grafikon prodaje sapuna tokom krize bilo kakav pokazatelj, to je bilo kao da smo prvi put otkrili vrednost pranja ruku!

Fokus je efikasan: Učeni smo vrednosti fokusa u svemu što radimo. Videli smo kako je fokus na obezbeđivanju sigurnosti hrane stvorio zelenu revoluciju u kasnim 60-im i ranim 70-im. U novije vreme fokusiran pristup doveo je do iskorenjivanja poliomijelitisa iz zemlje i stvaranja ogromnih sanitarnih kapaciteta u svim delovima zemlje. Fokus pomaže. Ipak, kada je u pitanju stavljanje resursa na raspolaganje za društveni razvoj, mi sledimo praksu premalo, prekasno i na previše mesta. Nije ni čudo što Indija čami na 129. mestu u Indeksu ljudskog razvoja (izveštaj za 2019.). Epidemija COVID-19 pokazala je, kao nikada ranije, kako fokusirana akcija može dovesti do velikog društvenog uticaja u kratkom vremenskom periodu. Sada kada je kriza prešla, mogli bismo se vratiti našim šašavim putevima društvenog razvoja i to bi bio gubitak dobre lekcije.

Zaista nam ne treba mnogo da živimo: Preživeli smo blokadu. Dostupnost hrane, vode, skloništa, komunikacije, lekova i obrazovanja i zabave na televiziji i internetu nas je održala. Zaključavanje nas je nateralo da se zapitamo šta nam je zaista potrebno da bismo živeli razumno dobro. A odgovor je u većini slučajeva – ne previše. Iako su fiziološke i bezbednosne potrebe bile najvažnije, mnogi su pronašli načine da nauče nove veštine ili rade stvari koje su oduvek želeli, ali nisu mogli da pronađu vreme. Porodice i prijatelji su se angažovali preko video poziva, a mnogi su se sastajali sa članovima svoje porodice češće tokom blokade nego inače! Uprkos zatvaranju, otkrili smo da možemo zadovoljiti sve potrebe u Maslovovoj hijerarhiji. Mnogi su naučili šta im je zaista važno. Ipak, šanse da ovo učenje bude odbačeno dok se vraćamo svakodnevnom životu iz prošlosti su zaista velike.

Rad na daljinu je moguć: Industrija outsourcinga poslovnih procesa (BPO) nam je pokazala da telepozivi mogu da urade mnoge stvari; IT kompanije su pokazale da možete biti na drugom kontinentu i da i dalje povećavate produktivnost. Anketa iz 2016. koju je sproveo provajder HR usluga, Randstad, pokazala je da 53 odsto od 7.500 ispitanika iz Indije preferira rad na daljinu. Milenijalci su takođe bili glasni o ovome. Ipak, većina industrija je oklevala da istražuje čuda rada na daljinu. Čak ih i skokovite cene nekretnina nisu odvele tamo. Sada kada je zatvaranje primoralo svaku kompaniju u svakoj industriji da se oslanja na rad na daljinu kako bi stvari nastavile da se odvijaju, sasvim je jasno da se mnogo može uraditi dok radite od kuće! Ovo je vreme da istražite vrednosti rada na daljinu i fizičkog prisustva i napravite značajnu tranziciju. Ovaj trenutni problem naterao je sve da ažuriraju smernice za bezbednost i kontinuitet poslovanja. Velike su šanse da se rad od kuće, fleksibilno radno vreme i druge takve politike neće tretirati kao parije ili neophodno zlo nakon krize.

Protest studenata MBBS-a, protest u Pendžabu, protest na Tviteru, epidemija koronavirusa, borba protiv COVID-a, vesti iz Pendžaba, vesti iz IndijeDa bi ublažile ogroman pritisak na zdravstvenu industriju, vlade su sprovele nekoliko mera za povećanje kapaciteta

Naši medicinski kapaciteti su ograničeni, ali imamo ogromne rezervne kapacitete: Medicinski kapaciteti, posebno u urbanim sredinama, obično se uzimaju zdravo za gotovo. Naša briga je bio kvalitet nege. Ali sada smo saznali da su najbogatije nacije ograničene u svojim kapacitetima da leče ljude ako dođe do velike epidemije bolesti. Da bi ublažile ogroman pritisak na zdravstvenu industriju, vlade, uključujući indijsku vladu, sprovele su nekoliko mera za poboljšanje kapaciteta – od opremanja pružalaca tercijarne medicinske nege do aktiviranja zdravstvene zaštite na točkovima. Prijatno iznenađenje bio je povratak 76.000 penzionisanih / kvalifikovanih, ali nepraktikantnih medicinskih stručnjaka u medicinski sistem Njujorka kako bi se povećao kapacitet pružanja medicinske nege. Indija ima veliku kvalifikovanu i sposobnu bazu medicinskih profesionalaca kojima nije dozvoljena redovna praksa i naša je zasluga što smo iskoristili tu bazu za borbu protiv pandemije. Postojanje ove rezervne kohorte kvalifikovanog medicinskog osoblja je zaista dobrodošla spoznaja.

Lanac snabdevanja može da pukne: Kompanije uspevaju da se izbore sa rizikom snabdevanja tako što imaju više od jednog dobavljača za robu. Gašenja su lokalizovana i ideja da ništa neće biti dostupno iz lanca snabdevanja nije nešto što se razmatra. Ova epidemija je pokazala da je čak i ova ekstremna mogućnost stvarna. Možemo tvrditi da su OEM-ovi ionako zatvoreni, tako da prekid lanca snabdevanja nije bitan. Pa, bol od ponovnog pokretanja linije snabdevanja će dokazati da imamo problem. Sada imamo dodatnu glavobolju kada je u pitanju prekid lanca snabdevanja. Glavobolja koju ćemo učiniti dobro da ne zaboravimo kada se posao nastavi kao i obično.

zaključavanje, oko 2020, nedelja oko, vesti o indijskom ekspresuReka Jamuna posle tri nedelje zatvaranja. (Ekspresna fotografija)

Živimo van granica planete: Ako postoji jedna lekcija koja nam gleda u lice, to je činjenica da ljudska bića žive daleko izvan prirodnih granica. Klimatski protagonisti vrište o ovome već neko vreme, ali smo ih uglavnom ignorisali. Brzi povratak čistog plavog neba, svežeg vazduha koji oduzima dah i čiste vode u zastarelim rekama; cvrkut ptica, uočavanje divljih životinja u urbanim sredinama, dolazak delfina u priobalne regione, pa čak i brzo zarastanje ozonskog omotača ponovo potvrđuju da veoma kvarimo prirodu načinom na koji živimo. Ludo je očekivati ​​da će isključeni način života biti nova normalnost i priroda dobiti priliku da se podmladi, ali nije suludo očekivati ​​da ćemo tražiti rešenja koja obezbeđuju istovremeno blagostanje privrede i ekologije. Ako nastavimo sa našim načinom visokog zagađenja posle krize COVID-19, možda smo izbegli metak, ali ćemo nastaviti da upijamo spori otrov.

Zajednice su povezane: Virus SARS n-CoV2 koji izaziva COVID-19 pokazao nam je da smo zaista povezani. Ljudi su pomogli da virus putuje širom sveta. I ljudi su posegnuli za povezivanjem sa drugima koristeći tehnologiju, čije je odsustvo moglo dovesti do istovremenog izbijanja mentalnih bolesti pandemijskih razmera. Zajednice su usvojile nove načine da dopru do kontakta – zveckanje, paljenje lampi, puštanje muzike na verandi kako bi zabavili komšije i organizovanje virtuelnih koncerata. Virus nam je pokazao da nijedan čovek nije ostrvo.

Društvo ima srce: Gašenje nam je još jednom pokazalo da društvo ima srce. Videli smo kako pojedinci ispunjavaju priliku i pomažu starešinama da se brinu o svojim svakodnevnim potrebama, dozvoljavaju kućnim pomoćnicima da ostanu kod kuće bez straha da će im to uticati na plate, organizacije se javljaju da proizvode ličnu zaštitnu opremu, obezbeđuju obroke iz fabričkih kuhinja i administraciju otvoriti stadione i javne zgrade kako bi se obezbedio prostor za one kojima je potrebno sklonište ili izolacija. Centralne banke su donele ogromne mere politike da pomognu u prevazilaženju krize, a vlade su obezbedile slabijim delovima društva gotovinu i hranu.

Kao društvo, retko izražavamo u javnosti zahvalnost za usluge koje smo dobili. Ne postoji društveni ritual koji bi priznao rad onih koji nam služe, bilo da je to domar, lekar ili čak vojnik. Video snimci američkih građana koji aplaudiraju svojim vojnicima na javnim mestima čine da osećamo da je to divna stvar, ali nas ne teraju da oponašamo taj gest. Usred ove krize, uz ozbiljne podsticaje od strane premijera, pronašli smo načine da pokažemo da cenimo pomoć koju naši sugrađani pružaju u pružanju medicinske nege, hrane i osnovnih usluga.

Slučajevi koronavirusa, slučajevi L odeljenja, smrti od Covid-a 19, vesti iz Mumbaja, vesti iz IndijeSkrining u bolnici Sadarjung.

Slučajevi činjenja dobra tokom ove krize suviše su brojni da bi se sveobuhvatno nabrajali, ali zajedno su ponovo uspostavili da društvo ima srce.

Ljudi na prvom mestu, ekonomija kasnije: U ranim danima krize, vlade širom sveta su se borile da biraju između gašenja da bi ljudi zadržali bezbednost ili održavanja ekonomije. Svaka vlada je shvatila, neke pre druge kasnije, da je to pogrešan izbor. Gledati na ljude na prvom mestu ili na ekonomiju kao na dilemu znači biti budalast od penija, funte; jer bez zdravog stanovništva ne može biti ni zdrave privrede. Sredstva su morala biti uložena u prevladavanje pandemije sa najmanjim brojem žrtava; tako da bi posle krize, sa fiskalnim merama na snazi, zdravi ljudi mogli da ostvare ekonomiju. Danas spasavamo narod, sutra se ljudi okupljaju da spasu privredu.

Lekcije, lekcije, lekcije: Kažu, nikada ne gubite krizu. Ne bismo ovo protraćili da počnemo da gradimo i usvajamo rešenja kako bismo ozbiljno ostali unutar planetarnih granica, kako u ličnom životu tako iu javnim prostorima; ako kao pojedinci vodimo ličnu higijenu, fokusiramo se na svoje potrebe i ne budemo vođeni pohlepom; ako organizacije usvoje nove trikove koje su naučile poput telekomunikacija i intenziviraju otpornost lanca snabdevanja; ako se vlade fokusiraju na otklanjanje društvenih bolesti jednu po jednu; ako kao društvo nastavimo da budemo saosećajni u životu i ostanemo povezani sa našim najmilijima; ako izgradimo ratni kovčeg da stavimo ljude na prvo mesto i prebrodimo sledeću krizu kada ona dođe i ako se zatvorimo bez muke kada, ne daj Bože, naiđemo na drugu zarazu.

Da, ovo je previše za tražiti. Ako usvojimo polovinu onoga što smo naučili, biće nam bolje. Ali ne želim da me optužuju da tražim premalo.

Anirban Ghosh je glavni direktor za održivost, Mahindra Group